arwen03
Scorpions
Send Me An Angel
The wise man said just walk this way
To the dawn of the light
The wind will blow into your face
As the years pass you by
Hear this voice from deep inside
It's the call of your heart
Close your eyes and your will find
The passage out of the dark
Here I am
Will you send me an angel
Here I am
In the land of the morning star
The wise man said just find your place
In the eye of the storm
Seek the roses along the way
Just beware of the thorns
Here I am
Will you send me an angel
Here I am
In the land of the morning star
The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
It's the call of your heart
Close your eyes and your will find
The passage out of the dark
Here I am
Will you send me an angel
Here I am
In the land of the morning star
Here I am
Will you send me an angel
Here I am
In the land of the morning star
*......neću više pisati ovaj blog...zbog toga što je za njega saznalo previše ljudi iz
gs-a...trenutno je u izradi novi, za koji oni neće znati....
A ovo što je rečeno u ovom je rečeno...............POZZZ svima.........................KISS.........
.....samo za njega......
"Pogledaj me, vidiš li strah u
mojim očima...
Vidiš li žudnju na mojim usnama...
Vidiš li drhtaj mojih ruku...
Ne želim te izgubiti, ne želim
živjeti život bez tebe...
Želim vidjeti tvoj osmjeh,
dodirnuti tvoju kožu
i ljubiti tvoje usne..."
Sastav iz njemačkog!!!
Ljubav!!!
O ta slatka ljubav!!!
Ljubav pobuđuje najljepše ojećaje, otkriva najveće starsti, daje vjeru i nadasve vraća ljude u život...
Koliko god puta sam se zapitala što je to ljubav ljubav nikada nebih znala odgovor sve dok i sama nisam iskusila pravu i istinsku ljubav. Voljeti možeš roditelje, braću i sestre, prijatelje, profesore, biljke i životinje ali ta ljubav nije ništa u usporedbi kada voliš samo jednu osobu koja i tebi uzvraća ljubav kakvu joj ti daješ. Ljubav je fizička i duševna snaga koja održava svakoga čovijeka na životu, bez ljubavi ljudi bi bili prazni, nepotpuni, nešto bi im nedostajalo, nešto bi ih tištilo i mučilo.
Još od malena naučili smo voljeti prvo u majčinu naručju gdje smo se naučili primati i davati i gdje čovijek osjeti najveću sigurnost potporu i nježnost. Djeca prvo uče voljeti svoje roditelje braću i sestre. Kada malo podrastu uče o ljubavi sklapajući nova prijateljstva a adolescentnoj dobi počinju se zanimati za druge osobe suprotnog spola i tada zapravo počinju prvi koraci prave ljubavi...
Od toliko teorija ljubavi nemoguće ju je shvatiti jer je komplicirana, nedodirljiva i nevidljiva.
Ona je naprosto kombinacija toliko čimbenika koji se pojavljuju od rođenja te ih mi samo nadograđujemo osobnim iskustvom...
Ljubav je korak pri ostvarenju najvećeg životnog sna, ona nije samo voljeti nekoga to je nešto duboko, istinsko, jedno i jedinstveno.
Ljubaj je osjećaj, dodir, misao...U ljubavi se mnogo toga tolerira, ona je ugodna, spora ali sigurna...
Moja osobna definicija ljubavi je:
"Ljubav je stanje duše u kojoj čovijek osjeti privrženost prema drugoj osobi."
evo ovo je bio moj sastav iz njemačkog, ne baš sjajan al što ja tu mogu, jednosavno nisam ništa bolje mogla napisati.......KISS........
TKO JE UMIŠLJEN...ha?....!!!
Evo ovo upravo pišem na zadnju stranicu jedne bilježnica na satu hrvatskog a sve što napišem ću prepisati na the best blog danas kada stignem. Sada trebam pisati ono što nam prof. reče al ja ni riječi nisam napisala od samoga početka sata, al ionako me ne zanima što prof. priča pomalo je dosadna...već ću to gradivo od nekoga prepisati, većina piše...
Na ovu temu sam došla jednostavno gledajući ponašanje i slišajući razgovore likova iz škole i razreda...
Evo upravo sijedim u jednoj klupi sa slušalicam na ušima i promatram sve ljude iz svog razreda jednog po jednog i zaključujem da je većina njih toliko umišljena da više ne zna što bi sa sobom. No bez obzira na to što su sada toliko umišljeni, oni su zapravo cijelo vrijeme umišljeni-želim reći vječno umišljeni...
Svi su uzdignuti, imaju previše ponosa u sebi, ne žele pričati s nekim tko je po njihovom mišljenju manje vrijedan, mašu glavom, jebenim rukicama, guzaju uokolo i prevrću očicama ako ih nešto pitaš...Takva je većina ljudi, ali ti umišljeni ljudi povlače zasobom i one ljude koji nisu ni malo slični njima oni jednostavno žele upasti u neko društvo al uglavnom upadnu u loše odabrano društvo koje ih iskvari do kraja i onda ti ljudi postaju potpuno isti kao oni umišljeni ljudi..to je jadno i žalosno...Zašto se oni forsiraju da budu priznati u tom drušvu kada na kraju krajeva ispaju budale...
Zašto netko odbacuje svoje prave prijatelje zbog hrpe umišljenih kretena, koje sebe smateju: najljepšima, najpametnijima, najpopularnijima i misle da su u svemu savršeni... Zašto se takve stvari događaju iz dana u dan, iz tjedna u tjedan iz razreda u rezred...sve je to u banani...
Zašto neko mora patiti zbog tih kretenskih umišljenih ljudi koji dobiju sve što žele i jebu sve ostale u zdrav mozak te kada se god sijete zakajlaju te svojim ofucanim kajlama...a svi se tomu smiju kao da tu kajlu čuju prvi put...
npr. ima jedan lik u mom razredu koji je potpuno bezobziran na mišljenje "nas" i smije se sveme, te te ismijava pred drugima i smatra da si ti nitko i ništa al on zapravo ne zna što znači biti čovijek, on ne zna što to znači kako se osjeća osaba koja se ne usudi proturiječiti bilo kome, osobe poput mene se boje nešto reći nekome jer zapravo misli da bi mogla nekoga povrijediti s tim što kaže!!!
On i svi ostali poput njega su kreteni i nikada neće znati kao su osobe koje nisu umišljene milju puta bolje od njih....
Često se dadem isprovocirati drugima to me je prije više pogađalo a sada malo manje ipak nije u redu...al što mu ja mogu kada na ovoj zemlji ima toliko umišljenih ljudi koji svojom glupom pričom ubijaju druge ljude...svi mi imamo pravo na svoje mišljenje na svoju slobodu...svi smo jednaki al neki su si ljudi umislili da su svemogući i tako se ponašaju, al mogu reći sve do jednom...jednom će i njih netko zakajlat i oprati do kraja da neće znati kako se zovu...a ja jedva čekam taj dan a mislim nisam jedina...
"Veličanstveni povratak u život"
Vjerojatno se mnogi od vas pitaju zašto već duže vrijeme nisam pisala postove..mislim trebala sam, ali zato postoji objašnjenje i razlog...
Radila sam na ini onako sezonski, imala pripreme za snimanje, pisala pjesme, vježbala, samostalno otišla u zg, naravno bila malo na godišnjem odmoru (šala bila na moru)-nisam ni malo potamnila...lol...i pun ***** zajebancija, tako da nisam imala vremena..al evo škole i u neku ruku mi je drago da je počela jer sam se barem na malo maknula od dosadnih staraca koji su mi iz dana u dan sve više išli na živce, no normalno sa školom dolaze i obaveze i učenje...sad će mi uskoro i buraz otići na faks u varaždin pa ga neću jako često viđati...malo će biti zeznuto al već ću se nekako naviknuti na to....mislim da će mi to čak donijeti malo prednosti...kompjutor će biti samo moj...pa ću moći cijeli dan surfati po njemu.
Kao što kaže naslov "Veličanstveni povratak u svijet" jest to da sam poslije ovoga lijeta malo više obratila pažnju na neke stvari...te sam se zapitala što želim napraviti od svoga života, možda ovo sada zvuči glupo jer jedna šesnaestogodišnjakinja filozofira o "životu" a mi svi znamo da su mladi jako prevrtljivi i svaki dan žele biti nešto drugo...ali kada malo bolje pogledamo svi mi želimo nešto postići u životu...zato smo stvoreni...i moramo imati neki cilj.
Ovim postom pobijam prošli...jer sam slučajno upoznala dečka koji je ne dobar nego najbolji na svijetu...jako je sladak al bez obzira na to što je sladak shvatila sam da je poseban i da je za mene jedinstven...zapravo sada mogu upotrijebiti riječ volim ga, no znam da za ljubav treba vremena no osjećaji prema njemu mi sve govore...a ono u prošlom postu kao što sam pročitala u komentarima je bila samo prolazna zaljubljenost...
..............
.....................Ljubav......................
Evo mene nakon malo duljeg vremena......ma imam vježbe pjevanja svaki dan (pripreme za snimenje) pa nemam ni malo vremena itd.....
Ova tema je proizašla iz onoga što ja sada trenutno osjećam...
Koliko se nas zapita što je to zapravo ljubav i kako je to kada se zaljubimo.... ma znam to je samo tu, jednostavno nam se dogodi, uglavnom slučajno....al kada malo bolje promislim što je ljubav onda shvatim da je ona komplicirana a ne jednostavna kao što sam mislila......prvi put kada sam se onako iskreno zaljubila bila sam nešto malo mlađa nego sada, al od te ljubavi nije bilo ništa.....samo sam ostala slomljena srca i sva u suzama.....jadno, zar ne? nisam jedina kojoj se to samo jednom dogodilo. Tek tada sam ljubav sagledala sa svih kutova i o njoj počela razmišljati kao o nečemu s čim se ne treba zezati, pa koliko se god trudila nikada nije i neće biti jednostavna.....
Ljubav je samo iluzija, kada se zaljubimo uglavnom živimo na sedmom nebu ili smo samo u snovima, zapravo sve nam je ružičasto..., ma to je sve lijepo al što kada nestane te ružičaste boje i ta iluzija postane stvarnost a mi otkrijemo zapravo gdje smo i u kakovom smo stanju.....to može biti jako bolno.....zapravo ljubav ubija, svi što kažu da je ljubav nešto predivno lažu....jer kad tad će shvatiti, da nije.......pa neki se ljudi ubijaju zbog ljubavi jer ne mogu podnijti pritisak, neki se ljudi osjećaju slobodnima, a neki tragaju za drugom ljubavi da bi ublažili bol prethodne... a zašto je to tako.......zapravo sve stvari u životu su komplicirane a ljubav je jedna od naj kompliciraniji.......al ima tu nešto i dobro zapravo ljubav zna biti dobra al to je rijetko a primjer tomu je da se neki ljudi čak i promjene samo zbog ljubavi.....to je dobra stvar.
Ni sama ne znam zašto sam ovako kritična prema ljubavi, možda zbog ovoga što mi se dogodilo ili možda tek tako razmišljam....al nema veze zapravo sve ovo sada gledam sa vedre strane jer znam da će jedna ljubav proći a druga i vjerojatno bolja doći.....tako da nikada ne treba žaliti za izgubljenom ljubavi.........NOVA I BOLJA UVIJEK DOLAZI!..............
Možda?!
Većina ljudi se sa mnom nebi složila, jer ne razmišljaju i nemaju isto stajalište prema prema nekim stvarima kao i ja....osobno meni je teško naći ljude koji će biti uz mene kada ih trebam zbog toga što me smatraju "malo čudnom" zbog mjuze koju slušam, stajališta prema nečemu, mašte, individualnosti. Osobno smatram da su ljudi primitivni i sebični ako netko nije isti kao većina onda ti nećeš biti član njihove ekipe...to je tako prazno i sjebano....zato se ponekad moraš prilagoditi, al` ne možeš se vječno prilagođavati kad tad to će ti to dosaditi i tvoje pravo lice će isplivati na površinu... jednostavno ne znam kako sam do sada uspjela živjeti sa ljudima koji me ne razumiju, odnosno divim se sama sebi ipak biti crna ovca u društvu je velika stvar......Možda je pravo vrijeme da pustim kočnice i da idem svojim putom bez obzira kako će ekipa reagirati, možda, al da budem iskrena "bojim se". Kad bih smo na jedan dan mogla imati osjećaj da me nitko ne prezire, to bi mi bilo ostvarenje jednog od mojih snova no to je nemoguća misija i potpuno sam uvjerena da me nikada neće razumjeti.
Često imam osjećaj da srljam u propast, u nepovratno, da svaki dan nešto gubim i po malo umirem. Prije otprilike dva mjeseca dogodilo mi se nešto, ni sama ne znam što. Pisala sam test i kada sam završila sa pisanjem predala sam ga, uzela stvari i otišla van. Kako smo mi iz gimnazije na najvišljem katu jako je visoko. Otišla sam sjesti na obližnju klupu u hodniku, i normalno razmišljala kako sam napisala test, a odjednom kako iz vedra neba u glavu mi dođe ideja. Iznenada se dignem sa klupe i odem do tih stepenica te pogledam dolje iz neke radoznalosti al to nije bila slučajna radoznalošt....duboko u sebi izgubila sam kontrolu nad sobom, svojim osjećajima i odjednom sam pomislila da se bacim dolje, jednostavno da nestanem. Zapravo sam pomislila da nitko neće ni primjetiti da me nema te sam u sebi rekla "mene i onako nitko neće žaliti, niti ispustiti jednu suzu za mnom" i da iskreno kažem pošla sam se baciti, al onda sam u zadnji čas zaključila da imam razlog za kakav takav sjebani život.....shvatila sam da sam ja samo jedna i nezamjenjiva i da koliko se to meni činilo čudno al ima još ljudi kao što sam i ja...zapravo drago mi je što ih ima, i da znam da nisam jedina...............
"...don`t judge me, you don`t
even know me."
